Večiti sanjar i iluzionista,
ali pre svega opsednuti perfekcionista.
Sa težnjom da čitavog života sve konce držim u rukama,
lišavajući time samu sebe lepote življenja.
''Spontanost!''
''Jesi li čula nekada za nju? Samo se opusti, budi spontana!''
Trnci me obuzimaju svu.
Kako se opustiti i doći u to stanje svesti?
Već 28 godina, ili bolje reći od trenutka svesnosti mog
postojanja,
tragam za odgovorima na ova pitanja.
Tek nedavno sam na tragu njihovog pronalaska
u tišini svoje sobe se obrezla.
Tišina koja oslobađa!
Ti magični trenuci samoće u mojoj sobi:
gramofon, moje ploče, stari dobri rok i ja.
Pevam, plešem i zamišljam sve verzije života u koje bih mogla da se
obreznem!
Svaki korak, svaka sledeća odluka koju donesem
mogla bi da mi promeni tok života i
već sutra u svojoj novoj verziji sebe mogu da se utisnem.
Sve je promenljivo i relativno,
ništa nije definitivno ni konačno.
Ta spoznaja oslobađa i
hiljadu novih šansi za promenama rađa.
Koliko god planirala i
scenarija u svojoj glavi kreirala,
život me uvek iznenadi iznova.
Stoga prestajem da živim život u grču i bežim od svojih snova.
Perfekcionistu pakujem u svoje mentalne odaje,
grlim svoje strahove i
prepuštam se,
da vidim kuda će svaki novi dan da me odvede.
There are no comments yet.
Leave your comment, start the discussion!