Dragi moji priatelji ako vas jos ovde ima iz onog vremena kada
su Karike bile prestizni sajt za druzenje pokusajmo zajedno preko
svojih blogova i komentara na njima da otvorimo novu dimenziju
druzenja na sajtu preko nasih misli i razmisljanja na
razlicite teme koje nas zaokupljaju. U to ime volela bih da vas
cujem na ovu moju temu.
......................................................................................................................
,,Ono sto nas ne ubije - to nas ojaca",
..rekao je Nice, posle je poludeo a onda umro. Zato ja tu njegovu
tezi nikada nisam smatrala svojom. Utesne su to reci, ali daleko od
istine.Istina je da sve sto moze da nas ubije ne mora i da nas
ubije odmah. Ubija nas ponekad mucki , polako, neprimetno. Ubija
nasu dobrotu I poverenje. Neznost I iskrenost. Otvorenost,
velikodusnost, bistar pogled I meko srce...Prevara, izdaja,
niskost, nezahvalnost, okrutnost, nepravda, ne mogu odmah da ubiju.
Vec kap po kap...Strpimo se, izdrzimo, rana ce zarasti. Oziljak
ostaje - gruba koza. I to je najteze toj laganoj samrti koju po
nekad i ne primevijemo.I tako, postepeno, tom kozom se prekrijes a
da ne znas kako se to dogodilo? I mozes sebe da tesis- postao sam
jaci! Da, ali u dusi je jos jedna struna prekinuta, jos jedno
kristalno zvono utihnulo.Nesto ili neko je tamo u dusi umro- neko
ko je bio deo nas. I to nas ne ojaca nego nas slama.Sve sto nas ne
ubije, jednostavno nas paralise .Ali da li ce nas uciniti jacim ili
neosetljivim - ko zna?Treba nam manje onoga sto…