27.05.2013

Kosa joj raspustena na jastuku .
Ona tvrdim snom spava.
Andjela svog sanja.
Krv je njena plava .
Kao rep lastavice.
Vena hladna i zavezana.
Put neba stazica mala.
Andjeo je nosi sa svetlom u kosi.
Boze probudi je.
Nisam joj rekao sve.
Zar i dva andjela zoves sad.
Drzi je u narucju kao dete oni lete.
Nece docekati mirisnu zoru.
Videla je suze koje tope kamen.
I srce sto plamti kao svece plamen.
Zelela je voljena biti.
Samo je zelela srecu malo vecu.
Govorila je ljubav je mudra.
Soba i klucevi od tih vrata vec su izdata.
Dobro je ona znala...

23 pregleda
 
Komentari
27.05.2013

Drago mi je da ti se svidja.

Blog
Blogovi se ažuriraju svaka 5 minuta