Otvoriću svetlost, uvešću radost i topli osmeh u tvoje hladno srce
neprimetno,putovaćemo kao mesec što zabranjenim morem pruža senku
dodiruje njenu lepotu .Zatvori oči da vidiš, taj ples, sram me govoriti
sanjati moja duša moje srce jače je od vetra što prohuja i gromova što
stvaraju potresnu priču , kad izgubiš, taj dodir što u momentu ne
stane. Kad odeš u nepregledna sećanja i uzmeš mi život koji si dala
ostane kao trunka zatvorene prošlosti,neću govoriti velike reči dok
budeš u mom naručju,kao pesma što sazreva u zori i svetlosti što je
proganja...nema izgovora.
*OK* *THUMBS UP* *YES* *HI*
Hvala Aco *THUMBS UP* *HI*