A, ne…

Nisi ti glecer hladni

Na kome stradaju sve ljudske topline

Nit‘ strasni hrid sto plasi mornare

Znam..

Mene prevarit’ neces

U istoj smo tami svoje duse ostavili

Zaboravi njega

Zbog koga veo proslosti nosis

I mrtvi pogled sklanjas od ljudi

A sebe drzis u svojoj tmini

K’o gladnu zvijer skrivenu od svih..

Pridji…

Primi ruku sto pruzam ka tebi

Gruba je znam, al’ toplotu jos nosi

Mozda i spasim to maleno bice

U dnu tebe

Sto spas ceka u ponoru tvom

Daleko iza zatvorenih vrata tvoga straha

Ocaja i stradanja

Zlih pogleda i poganih rijeci

I znaj…

Ako spasim tebe

Sam cu sebe spasti….

Pëlqen! 1