Budim se u 7 ujutru iako je nedjelja. Tjeskoba radi svoj rudarski posao u tri smjene, cak i nocnu. Koliko puta ce me zivot dovesti zednog do izvora i onda mi ne dozvoliti da se napijem...

Tjesitelji ce reci da sam previse razmazen, da bih trebao biti sretan sa onim sto vec imam. Ali nisam razmazen, naprotiv. Jesam li sretan ? Ako je sreca stanje svijesti onda me ceka jos jedno neugodno priznanje samom sebi... Ponekad toliko licim na Sizifa... Da li se on ikad pomirio ?

Mozda je ovo previse pitanja za prohladno decembarsko jutro kada mi cak ni gledanje pahuljica prvog snijega ne donosi radost. Hm... Idem da guram svoj kamen...

Pëlqen!