Nikada, ali baš nikada na gubimo one koje volimo. Oni nas prate, ne nestanu iz naših života.
Samo se nađemo u odvojenim sobama. Ja ne mogu videti šta je u prednjem
vagonu, ali i u njemu ljudi putuju isto kada i ja, i vi i svi ostali. To što ne možemo razgovarati sa njima, ili što ne znamo šta se događa u njihovom vagonu, to uopšte nije važno; oni su tamo.
Tako je i ono što zovemo "život" samo voz sa puno vagona. Nekada smo u jednom, nekada u drugome.
A nekada i prelazimo iz jednoga u drugi, na primer kada sanjamo ili kada dopustimo da nas ponese čudo.
*YES* :-{} *BYE*
*HI* *HI* *HI*
:-) *BYE*