Tačno znam kada me tvoje misli zapostave.
Zadesi me neko zlo, nevolja, loši ljudi.
Pitam se tada da li te neka briga obuzela
i odvukla misli od mene, pa nema ko da me čuva.
Ne umem sam
i više se uzdam u tvoju brigu za mene,
nego u svoju snagu.
Nju čuvam da mogu da te branim
od sila sa kojima mogu da se nosim
i koje smeju samo na mene,
na tebe nikako.
I kad bi stigle do tebe, ne mogu ti ništa,
jer su ih moje grudi oslabile.
Nije mi žao što, oštećen, teško dišem,
jer znam da će me tvoje misli zakrpiti,
da ću moći da te uzdahnem,
to je dovoljno da prikupim…
O tebi necu govoriti ljudima
Necu im reci da li si mi samo
Poznanik bio ili prijatelj drag;
Ni kakav je, ni da li je
U nasim snovima i zivotima
Dana ovih ostao trag.
Necu im reci da li iz osame
Zedji ili umora, ni da li je ikada
Ma koje od nas drugo volelo,
Niti srce nase
Da li je radi nas
Ili radi drugih
Kadgod bolelo
Necu im reci kakav je sklad
Oci nase cesto spajao
U sazvezdje zedno;
Ni da li sam ja ili si ti bio rad
Da tako bude
Ili nam je bilo…
Da ljudi znaju jedni drugima čitati misli, na ovom svetu ne bi bilo prijatelja.
Ima onih koji daju nepobitne dokaze da mozak i srce ne mogu zajedno.
Kod zaljubljenog čoveka, razum je isključen, vođen emocijama, on pravi
najveće gluposti, neretko gine, samo da bi osetio malo parčence ljubavi,
možda samo naznaku. Ništa više.
Sa druge strane, razuman čovek ne
dozvoljava srcu da prevagne, već umno korača kroz život. Odmereno,
pažljivo, naposletku, postane bogat i uspešan. Obično doživi duboku
starost. Nije li onda bolje biti pametan i oslanjati se samo na mozak?
Nije.
Ja, opet, ne vidim ništa pametnije nego isključiti…
"Ljudi su nerazumni,nelogicni i egocentricni.
Ipak ih voli.
Ako cinis dobro,ljudi ce te optuziti da imas sebicne motive.
Ipak cini dobro.
Ako si uspjesan steci ces lazne prijatelje i iskrene neprijatelje.
Ipak treba uspjeti.
Dobro koje cinis sutra ce biti zaboravljeno.
Ipak cini dobro.
Postenje i iskrenost ucinice te ranjivim.
Budi ipak iskren i posten.
Ono sto godinama stvaras,moze preko noci biti unisteno.
Ipak stvaraj.
Ljudima je stvarno potrebna pomoc,ali bi te mogli napasti,ako im pomognes.
Ipak pomazi ljudima.
Ako das svijetu najbolje od sebe ,za uzvrat ces mozda dobiti udarce.
Ipak daj svijetu najbolje od sebe."
Neverovatno je kako ljudi ne ulaze u naše živote slučajno. Svaki od njih
kao da ima misiju koju treba da ispuni. Čitao sam o tome ranije, ali
nisam pridavao velikog značaja. Naravno dok se sam nisam uverio u to.
1. Oni koji nas povrede;
2. Oni koje mi povredimo;
3. Oni koji nas usreće;
4. Oni koje mi usrećimo – svi oni nisu bili tu uzalud.
Oni koji nas povrede često nas ojačaju, ohrabre, pomognu da shvatimo šta želimo.
Oni koje mi povredimo (ne namerno ili za njihovo dobro) pomognu nam da shvatimo šta ne želimo.
…
Nocas cu se napiti,
Ponekad je neophodno boriti se s Bogom. Svako ljudsko biće, u jednom trenutku, vidi kako mu neka nesreća prolazi kroz život; to može biti rušenje nekog grada, smrti djeteta, optužba bez dokaza, bolest koja nas ostavlja zauvijek obogaljene. Tog trenutka, Bog izaziva čovjeka da Mu se suprotstavi i da odgovori na Njegovo pitanje: “ Zašto si se tako grčevito uhvatio za jedan život koji je toliko kratak i ispunjen patnjom? Koji je smisao tvoje borbe?”
Tada se čovjek, koji ne umije da odgovori na to pitanje, miri sa sudbinom. Neki drugi, pak, koji traga za smislom života, zaključuje da je Bog…
''Dobre i plemenite obično veoma mrze,
jer su redovno iskreni
nazivajući stvari njihovim pravim imenom.''