aleksandra's blog

aleksandra
53, Niš, Serbia


Najbolji način da se svaki dan započne dobro jeste da pri buđenju mislite ne biste li tog dana barem jednog čovjeka mogli obradovati.

Čekati, biti strpljiv, to znači misliti.

Srcu punom hrabrosti i dobrote treba s vremena na vreme nešto opasnosti, inače mu svijet postaje nesnosan.

Lakše se neke strasti sasvim odreći, nego u njoj biti umjeren.

Naše mane su naš najbolji učitelj.

Ne nedostatak ljubavi, nego nedostatak prijateljstva stvara nesrećne brakove.

Došao sam da vam pomognem, a vi se žalite da ne želim sa vama da plačem.

Mudar ne kažnjava zato što je neko loše postupao, nego da loše ne bi postupio.

Između vjere i prave nauke…


Tačno znam kada me tvoje misli zapostave.
Zadesi me neko zlo, nevolja, loši ljudi.
Pitam se tada da li te neka briga obuzela
i odvukla misli od mene, pa nema ko da me čuva.
Ne umem sam
i više se uzdam u tvoju brigu za mene,
nego u svoju snagu.
Nju čuvam da mogu da te branim
od sila sa kojima mogu da se nosim
i koje smeju samo na mene,
na tebe nikako.
I kad bi stigle do tebe, ne mogu ti ništa,
jer su ih moje grudi oslabile.
Nije mi žao što, oštećen, teško dišem,
jer znam da će me tvoje misli zakrpiti,
da ću moći da te uzdahnem,
to je dovoljno da prikupim…


02.02.2012



O tebi necu govoriti ljudima
Necu im reci da li si mi samo
Poznanik bio ili prijatelj drag;
Ni kakav je, ni da li je
U nasim snovima i zivotima
Dana ovih ostao trag.
Necu im reci da li iz osame
Zedji ili umora, ni da li je ikada
Ma koje od nas drugo volelo,
Niti srce nase
Da li je radi nas
Ili radi drugih
Kadgod bolelo
Necu im reci kakav je sklad
Oci nase cesto spajao
U sazvezdje zedno;
Ni da li sam ja ili si ti bio rad
Da tako bude
Ili nam je bilo…


11.02.2012

Da ljudi znaju jedni drugima čitati misli, na ovom svetu ne bi bilo prijatelja.

Ima onih koji daju nepobitne dokaze da mozak i srce ne mogu zajedno. Kod zaljubljenog čoveka, razum je isključen, vođen emocijama, on pravi najveće gluposti, neretko gine, samo da bi osetio malo parčence ljubavi, možda samo naznaku. Ništa više.
Sa druge strane, razuman čovek ne dozvoljava srcu da prevagne, već umno korača kroz život. Odmereno, pažljivo, naposletku, postane bogat i uspešan. Obično doživi duboku starost. Nije li onda bolje biti pametan i oslanjati se samo na mozak? Nije.
Ja, opet, ne vidim ništa pametnije nego isključiti…


17.03.2012

"Ljudi su nerazumni,nelogicni i egocentricni.
Ipak ih voli.
Ako cinis dobro,ljudi ce te optuziti da imas sebicne motive.
Ipak cini dobro.
Ako si uspjesan steci ces lazne prijatelje i iskrene neprijatelje.
Ipak treba uspjeti.
Dobro koje cinis sutra ce biti zaboravljeno.
Ipak cini dobro.
Postenje i iskrenost ucinice te ranjivim.
Budi ipak iskren i posten.
Ono sto godinama stvaras,moze preko noci biti unisteno.
Ipak stvaraj.
Ljudima je stvarno potrebna pomoc,ali bi te mogli napasti,ako im pomognes.
Ipak pomazi ljudima.
Ako das svijetu najbolje od sebe ,za uzvrat ces mozda dobiti udarce.
Ipak daj svijetu najbolje od sebe."


Neverovatno je kako ljudi ne ulaze u naše živote slučajno. Svaki od njih kao da ima misiju koju treba da ispuni. Čitao sam o tome ranije, ali nisam pridavao velikog značaja. Naravno dok se sam nisam uverio u to.

1. Oni koji nas povrede;
2. Oni koje mi povredimo;
3. Oni koji nas usreće;
4. Oni koje mi usrećimo – svi oni nisu bili tu uzalud.

Oni koji nas povrede često nas ojačaju, ohrabre, pomognu da shvatimo šta želimo.

Oni koje mi povredimo (ne namerno ili za njihovo dobro) pomognu nam da shvatimo šta ne želimo.


Nocas cu se napiti,

dok gledas ne tim ocima tvojim,
zbog tebe ce poteci pjesma
i vino u venama mojim.
Ne gledaj me tako zanosno,
ludost mi u glavu udara.
To tvoje oko prkosno,
u dusi mi oluju stvara.

Nocas si tako lijepa
ljepsa nego ikada.
Ljubav je ponekad slijepa,
dusa mi tebi pripada.
Hajdemo nekud veceras,
gdje bit cemo sami.
Gledam te tako zanosnu,
od tebe vrti mi se u glavi.

Opijas me jace od vina,
srce mi ko bubanj udara,
na usnama ukus tvog karmina
i neka vatra u grudima.
Zbog tebe nocas pijem,
zbog tebe stihove pisem.
Voliim te,ne mogu da sakrijem,
zbog tebe ne mogu da disem.






08.05.2012

Ponekad je neophodno boriti se s Bogom. Svako ljudsko biće, u jednom trenutku, vidi kako mu neka nesreća prolazi kroz život; to može biti rušenje nekog grada, smrti djeteta, optužba bez dokaza, bolest koja nas ostavlja zauvijek obogaljene. Tog trenutka, Bog izaziva čovjeka da Mu se suprotstavi i da odgovori na Njegovo pitanje: “ Zašto si se tako grčevito uhvatio za jedan život koji je toliko kratak i ispunjen patnjom? Koji je smisao tvoje borbe?”
Tada se čovjek, koji ne umije da odgovori na to pitanje, miri sa sudbinom. Neki drugi, pak, koji traga za smislom života, zaključuje da je Bog…


17.03.2012

''Dobre i plemenite obično veoma mrze,
jer su redovno iskreni
nazivajući stvari njihovim pravim imenom.''


U ovom teškom vremenu, neretko se zamo osetiti usamljenim i poput kakvog osuđenika za neučinjen greh, poput onog u Kafkinom Procesu, gde ne znamo koja je naša krivica. Tada pitamo sebe i obraćamo se Bogu, pokušavajući utvrditi zašto se to nama dešava, i šta smo zgrešili, te nam ništa ne ide od ruke.
Međutim ako naučimo da jedni drugima pružamo ruke, ruke prijateljstva nikada nam se neće desiti da ostanemo sami, i svaku ćemo nedaću mnogo lakše pobediti.
Zato Vam predlažem, gledajte da pomognete ljudima oko sebe, i kada ne traže pomoć, ponudite je sami. Topla reč i pružena ruka…


Ditar
Blogët shkarkohen çdo 5 minuta